Dobitnici Nobelove nagrade za kemiju od 1901. do 1919
Prva 3 prema 27 glasova od ljudi: Hermann Emil Fischer · Jacobus Henricus van 't Hoff · Svante August Arrhenius. (Ažurirano 19. velj 2019..)
Svaki dobitnik Nobelove nagrade za kemiju između 1901. i 1919., s godinom i službenim citatom Nobelove zaklade. Za koje otkriće mislite da je najvažnije?
Automatski prevedeno (izvornik na English). Pogledajte original
Prvih 17
-
1
Hermann Emil Fischer
1902. Kao priznanje za izvanredne usluge koje je pružio svojim radom na sintezi šećera i purina.
-
2
Jacobus Henricus van 't Hoff
1901. Kao priznanje za izvanredne usluge koje je pružio otkrićem zakona kemijske dinamike i osmotskog tlaka u otopinama.
-
3
Svante August Arrhenius
1903. Kao priznanje za izvanredne usluge koje je pružio napretku kemije svojom elektrolitičkom teorijom disocijacije.
-
4
Henri Moissan
1906. U znak priznanja za njegove velike usluge u njegovom istraživanju i izolaciji elementa fluora, i za usvajanje u službi znanosti električne peći koja se zove po njemu.
-
5
Wilhelm Ostwald
1909. Kao priznanje za njegov rad na katalizi i za njegova istraživanja temeljnih principa koji upravljaju kemijskim ravnotežama i brzinama reakcije.
-
6
Theodore William Richards
1914. U znak priznanja za njegova točna određivanja atomske težine velikog broja kemijskih elemenata.
-
7
William Ramsay
1904. Kao priznanje za njegove zasluge u otkriću inertnih plinovitih elemenata u zraku i njegovom određivanju njihova mjesta u periodnom sustavu.
-
8
Adolf von Baeyer
1905. Kao priznanje za njegove zasluge u napretku organske kemije i kemijske industrije, kroz njegov rad na organskim bojama i hidroaromatskim spojevima.
-
9
Eduard Buchner
1907. Za svoja biokemijska istraživanja i otkriće fermentacije bez stanica.
-
10
Ernest Rutherford
1908. Za svoja istraživanja raspadanja elemenata i kemije radioaktivnih tvari.
-
11
Marie Curie, rođena Skłodowska
1911. Kao priznanje za njezine zasluge za napredak kemije otkrićem elemenata radija i polonija, izolacijom radija i proučavanjem prirode i spojeva ovog izvanrednog elementa.
-
12
Victor Grignard
1912. Za otkriće takozvanog Grignardovog reagensa, koji je posljednjih godina uvelike unaprijedio napredak organske kemije.
-
13
Paul Sabatier
1912. Za njegovu metodu hidrogeniranja organskih spojeva u prisutnosti fino dezintegriranih metala, čime je napredak organske kemije uvelike uznapredovao posljednjih godina.
-
14
Otto Wallach
1910. Kao priznanje za njegove zasluge organskoj kemiji i kemijskoj industriji njegovim pionirskim radom na polju alicikličkih spojeva.
-
15
Alfred Werner
1913. Kao priznanje za njegov rad na povezivanju atoma u molekulama kojim je bacio novo svjetlo na ranija istraživanja i otvorio nova polja istraživanja posebno u anorganskoj kemiji.
-
16
Fritz Haber
1918. Za sintezu amonijaka iz njegovih elemenata.
-
17
Richard Martin Willstätter
1915. Za svoja istraživanja biljnih pigmenata, osobito klorofila.
Kako je uređen ovaj poredak? Glasovima ljudi: svaki ▲ dodaje bod, a svaki ▼ oduzima jedan. Svatko može glasati i dodati ono što nedostaje.
Nešto nedostaje?
Komentari (9)
Marie Curie's second Nobel, in a different science!
Ostwald and catalysis, foundational.
Emil Fischer, sugars and purines.
Ramsay and the noble gases.
Rutherford won in chemistry even though he considered himself a physicist.
Grignard reagents, every organic chemistry student knows them.
Fritz Haber's prize is a complicated one...
Arrhenius and the greenhouse effect, way ahead of his time.
Van 't Hoff, first ever Chemistry Nobel.