# Najzapamćeniji stihovi Miguela Hernándeza (s njegovom pjesmom)

"Drušnik duše, suputnik", "U kolijevci gladi moje dijete je bilo" i "Vjetrovi grada me nose": stihovi Miguela Hernándeza koji se najviše recitiraju, od Elegije do Ramóna Sijéa i Munje koja ne prestaje do Uspavanki luka napisanih u zatvoru, svaka sa svojom pjesmom.

- 34 glasova · 13 stavke
- 21. stu 2020. · camila sepúlveda
- https://even.best/hr/l/5149/najzapamceniji-stihovi-miguela-hernandeza-s-njegovom-pjesmom

## Prvih 13

1. **Da moramo razgovarati o mnogočemu, / srodna duša, druže.** (3 · ▲3 ▼0) — "Elegija za Ramóna Sijéa", u Zraci koja ne prestaje (1936.).
2. **Nose me vjetrovi iz grada, / vuku me vjetrovi iz grada.** (2 · ▲3 ▼1) — "Nose me vjetrovi grada", u Vjetar grada (1937).
3. **Za slobodu krvarim, borim se, živim.** (2 · ▲3 ▼1) — "Ranjenik", u Čovjek vreba (1939).
4. **Idem od srca svojim poslovima.** (2 · ▲3 ▼1) — "Elegija za Ramóna Sijéa", u Zraci koja ne prestaje (1936.).
5. **Vratit ćeš se u moj vrt i moju smokvu: / po visokim skelama cvjetnim / ptiće duša tvoja košnica.** (1 · ▲2 ▼1) — "Elegija za Ramóna Sijéa", u Zraci koja ne prestaje (1936.).
6. **U kolijevci gladi / dijete mi je bilo. / Lukom krvlju / dojila je.** (1 · ▲2 ▼1) — "Uspavanke od luka" (1939.), napisane u zatvoru.
7. **Stigao je s tri rane: / onom ljubavi, / onom smrti, / onom života.** (1 · ▲2 ▼1) — "S tri rane je stigao", u Pjesmarici i baladama odsutnosti (1938.-1941.).
8. **Visok sam od pogleda na palme, / grub od života s planinama...** (1 · ▲2 ▼1) — "Zvižduk afirmacije u selu", u Munje koje ne prestaju (1936).
9. **Obojena, a ne prazna: / moja je kuća okrečena / bojom velikih / strasti i nesreća.** (1 · ▲1 ▼0) — "Posljednja pjesma", u The Man Stalks (1939).
10. **Nekoliko pića je život / a jedno piće je smrt.** (1 · ▲1 ▼0) — "Sjedenje na mrtvima", u Viento del pueblo (1937).
11. **Tužni ratovi / ako društvo nije ljubav.** (0 · ▲1 ▼1) — "Tužni ratovi", u Pjesmarici i balade odsutnosti (1938.-1941.).
12. **Mračan od tuge, skoro mrak, / jer tuga se razmaže kad pukne, / gdje mene nema, nema tužnijeg čovjeka od svih.** (0 · ▲1 ▼1) — "Sjena s tugom, gotovo mračna", u Zraci koja ne prestaje (1936.).
13. **Smij se toliko / da mi u duši kad te čujem / ispuni prostor.** (-1 · ▲0 ▼1) — "Uspavanke od luka" (1939.), napisane u zatvoru.

Kako je uređen ovaj poredak? Glasovima ljudi: svaki ▲ dodaje bod, a svaki ▼ oduzima jedan. Svatko može glasati i dodati ono što nedostaje.